Kada se pomene Australija, većina ljudi pomisli na daleki, egzotični kontinent, na Aboridžine, kengure i koale. Australija jeste sve to, ali i mnogo više. To je zemlja ogromnog prostranstva, divlje prirode i divnih ljudi koji spadaju među najsrećnije ljude na planeti.

Uz Sidnej, Pert, Brizben, jedan od najvećih gradova je Melburn, koji sam i sama posjetila. Prvi utisak koji Melburn ostavlja jeste utisak beskrajnosti, razuđenosti prigradskih naselja i dijelova grada koji su povezani autoputevima. Uslovi na putu vozačima nikako ne zadaju glavobolje, sve je dovedeno do savršenosti. U popodnevnim časovima, kada se Australijanci vraćaju sa posla, formiraju se duže kolone, ali to je uobičajeno za sve zemlje. Posjedovanje automobila i vozačke dozvole je apsolutno neophodno, upravo zbog te razuđenosti i ogromnih naselja.

Melburn je vječiti rival Sidneju, a kako bi se to pomirilo, za prestonicu je izabrana Kanbera. Danas Melburn ima oko četiri miliona stanovnika i glavni je grad države Viktorija. Centrom grada saobraćaju stari tramvaji koji povezuju znamenitosti užeg centra. U njih možete besplatno ući i sići gdje vam odgovara. Samo srce Melburna jeste Trg Federacije (Federation Square). Tu se nalazi velika katedrala sv. Pavla, Centar umjetnosti (Art Center), i zgrada željezničke stanice koja čuva svoj spoljašnji izgled iz 19. vijeka. Ona je danas savremena metro stanica, koja preko dana vrvi od ljudi i odatle polaze vozovi koji povezuju centar sa udaljenim predgrađima.

Neboder Eureka (Eureka Skydeck) je toranj visok 297,3m sa kog se pruža savršen pogled na Melburn. Ima 92 sprata, a sva stakla na poslednjih deset spratova su pozlaćena dvadesetčetvoro-karatnim zlatom. Ulaznica koju kupite važi za posjetu tornju preko dana, a uz manju doplatu imate pravo da se vratite i kada padne mrak. U obe prilike, pogled je izvanredan i niko neće ostati ravnodušan. Zgrada ima najbrži lift u južnoj hemisferi, te na 88. sprat koji je predviđen za turiste stižete za svega nekoliko sekundi, jer lift prelazi nešto više od 9m u sekundi. Sprat na koji stižete je sav u staklu, a sve možete da obiđete kružno tako da grad vidite sa svih strana. Pod je tapaciran, tako da sam bila srećna da uzmem kafu i sjedim uz samo staklo i gledam Melburn sa 250m visine. Na svakih par metara postavljeni su taburei za sjedenje i poneki sto sa stolicama. Kafu, sok, sladoled i sl. možete kupiti na jednom pultu, a onda zauzeti svoje mjesto i uživati u pogledu koji oduzima dah.

australija

Great Ocean Road je najveća prirodna znamenitost države Viktorija, od Melburna udaljena tri do četiri sata vožnje automobilom, i po mom mišljenju apsolutno nezaobilazno mjesto za sve koji dođu u Australiju. To je inače fascinantan komad obale od skoro hiljadu kilometara dužine, a na kojem postoji nekoliko stanica vrijednih zaustavljanja i divljenja. Veći dio puta je uz samu obalu mora, te sam se kao suvozač prepustila uživanju u pogledu na talase, mnoštvo surfera, usputne plaže i turistička mjesta.

Nakon prenoćišta u turističkom mjestu Port Kembl (Port Campbell) prvo stajalište nam je prirodni fenomen Dvanaest apostola (Twelve Apostles). Riječ je o dvanaest stijena koje su se vremenom, zahvaljujući prirodnim procesima erozije i talasima, odvojile od visoke obale, tako da sad štrče na toj ogromnoj plaži visoke i nekoliko desetina metara i predstavljaju atrakciju turistima. Pogled na ove stijene je apsolutno zadivljujući, naročito pri izlasku sunca kada se zraci prelamaju na njihovoj neravnoj površini formirajući neobičan spektar boja. Turistima se po cijeni od nekoliko stotina dolara nudi mogućnost da taj dio obale posmatraju iz helikoptera, što svakako jeste najbolji način da se doživi ovo čudo prirode. Nažalost, usled jakog vjetra sa otvorenog mora i silovitih talasa, neke stijene su se urušile, ali je naziv Dvanaest apostola ipak ostao ustaljen.

Cape Otway Lighthouse je najpoznatiji svetionik u Australiji na grebenu Otvej. Podignut je polovinom 19. vijeka i služio je kao putokaz moreplovcima i kao upozorenje na oštre hridi australijske obale. Svetionik se nalazi na grebenu visokom skoro 90 metara, tako da kada se uz vijugave stepenice popnete na vrh imate veličanstven pogled na pučinu i talase koji se bučno razbijaju o stjenovitu obalu. Bilo mi je teško da se odvojim od tog nesvakidašnjeg prizora i priča o brodolomima. Nedaleko od svjetionika je kućica koja je nekad bila namijenjena za čuvara svjetionika. Sada služi kao zanimljivo mjesto za turiste, i tu se upoznaju sa predmetima koje je čuvar svjetionika koristio u svakodnevnom radu. Moj utisak je da cijelo mjesto odiše duhom prošlih vremena, kada se brod koristio kao jedno od glavnih prevoznih sredstava i kada je uloga svjetionika bila od velikog značaja. Svim posjetiocima na raspolaganju je vodič koji će vas rado uputiti u sve ponude – izlete, šetnje, restorane, smještaj i ostale prirodne ljepote ovog dijela Viktorije.

Koliko god dana da odvojite za Australiju, shvatićete da je nedovoljno, jer je lista mjesta koja treba posjetiti predugačka. U Australiju, pak, nikako ne treba ići na manje od četiri nedelje, što zbog udaljenosti, što zbog gorepomenutog razloga. Baš kao i mene, oduševiće vas neposrednost i ljubaznost ljudi, od prodavačice u lokalnoj pekari do službenika u bankama – svi su na raspolaganju i voljni da pomognu. Osim činjenice da let do Australije traje skoro 24 sata, teško je naći neku manu odlasku u ovu čarobnu zemlju