Taj prelepi, čudni Japan

Piše: Milica Milošević

 

Tokom dugog niza godina,  Japan je postao jedna od najinteresantnijih zemalja sveta. Njegova jedinstvena kultura, hrana i tehnologija inspirišu ostatak planete. Ali ono što Japan čini jedinstvenim u odnosu na ostale zemlje, nisu samo običaji i kultura, već neke uobičajene i svakodnevne navike Japanaca koje njima izgledaju sasvim normalno i prihvatljivo, ali svima ostalima jako čudno. Pa da zagrebemo površinu i uronimo u taj deo divnog ali čudnog Japana. 🙂

 

Ukoliko se nekad nađete u bilo kom japanskom vozu, nemojte biti začuđeni ako vidite čitav red ljudi kako spava. U odnosu na Zapadnjake, kojima je spavanje u vozu ili na bilo kom drugom javnom mestu, nekulturno, za Japance je to potpuno društveno prihvatljiva pojava. Japanci su poznati kao ljudi koji jako puno rade. Čak i kada prosečan Japanac ode u penziju, a ukoliko je tokom svog radnog veka sakupio dovoljno ušteđevine, on će pokrenuti sopstveni biznis. Zato ne treba da čudi što većina Japanaca ostaje na svom radnom mestu i posle završetka radnog vremena, jer oni funkcionišu kao timski igrači i za njih je apsolutno neprihvatljivo da ostave zadatak nedovršen ili na teret svojim kolegama. Dodajte na to i da većina Japanaca živi u predgrađu  jer su cene nekretnina tamo dosta jeftinije i da dugo putuje do posla. Kada imate sve ovo u vidu i kada shvatite koliko oni kao nacija rade a koliko spavaju, sada možete i da razumete pojavu spavanja na javnom mestu.

Još jedna od stvari koja je specifična za vozove jesu gužve. I to ne gužve na koje smo mi navikli, nego gužve u stilu “osećam se kao sardina u konzervi”. 🙂  Čak postoji i posebno radno mesto, a to su ljudi koji stoje pored vrata voza i guraju ljude u isti, kako bi što više njih stalo unutra. Čak i pored toga, japanski vozovi su najtačniji na svetu, te je tako zakašnjenje od samo nekoliko sekundi za njih ogroman neuspeh.

Kada smo već kod prevoza, da li ste znali da gradski autobusi u Japanu nemaju prednost nad ostalim vozilima, i nemaju posebnu traku samo za njih?  I još jedna zanimljivost – ulice u Japanu nemaju imena. Svi gradovi su podeljeni u blokove i po tom principu funkcioniše i sistem adresiranja. Blokovi nisu uvek raspoređeni po redu, te vam je za pronalazak nekog bloka potrebna mapa ili gps uređaj. Ali u svakom slučaju, na svakom koraku u Japanu se nalaze gradske mape, tako da nije teško snaći se. Jedino može doći do problema kada vam treba određeni objekat i određeni broj, jer se zgradama ne daju brojevi po redu, već kako se koja napravi.  Ovaj konfuzni sistem sa brojevima zgradama je poznat svakome ko je ikada kročio u novobeogradske blokove. 🙂

Što se tiče stvari koje su vezane za ličnu higijenu, zbog velike vlažnosti vazduha u Japanu, svaki Japanac koji drži do sebe će nositi rezervnu košulju na posao. I nošenje peškira za brisanje znoja sa čela nije nekulturna stvar. Razne kompanije zapošljavaju ljude koji prolaznicima na ulici besplatno dele maramice, ali se zato brisanje nosa u javnosti smatra nekulturnom pojavom . Koja kontradiktornost, zar ne?

A sada malo o manirima za stolom. Kod nas se srkanje hrane smatra nekulturom pojavom. Ali u Japanu na taj način zapravo iskazujete koliko je hrana koju jedete ukusna. Domaćica se oseća jako polaskanom ako puno srčete.  Čišćenje grla, grgljanje i ostale pojave koje idu uz to ne smatraju se nekulturnim, ali ukoliko jedete ili pijete dok hodate, to za  Japance jeste vid nekulture.

Kao što vidite, ova prelepa zemlja koja tako vešto spaja različitosti, zaista može biti neshvatljiva za Zapadnjake, ali svako ima svoj sistem pravila i vrednosti, a na nama je da te razlike prihvatimo i probamo da razumemo kako bismo bolje spoznali svet oko sebe.