Čitajući Politikin Zabavnik[1], naišla sam na tekst samog Balaševića (Đorđe Balašević) o njegovom odrastanju između Dunava i prašnjavih ulica. On nije, kao ni druga deca tog perioda, mario za grad, već za igru – i nesvesno učio, gajio te je kasnije i u pesmama koristio vokabular tog područja živopisno dočaravajući ne samo život na selu, već i mnoge zanimljive legende i priče.
Poznat je kao pesnik koji je našim (ali i posuđenim – npr. germanizmi, turcizmi, hungarizmi…), svakodnevnim, razumljivim, a ponekad i šaljivim jezikom opisivao silne zgode i nezgode. Mnogi od nas znaju čitave pesme naizust, a verujem i da ima onih koji znaju čitav njegov opis.
Ovaj blog sam zato odlučila posvetiti njemu.
Naime, Đorđe Balašević je koristio, između ostalog, puno germanizama, što ni malo ne čudi s obzirom na to da je odrastao u Vojvodini, nekada delu Austro-Ugarske Monarhije, gde se pričalo nemačkim jezikom. I ne samo to, Podunavlje je poznato i po tome što je taj prostor bilo nastanjen „Švabama”, čija je tradicija utkana u svakodnevnicu Vojvođana.
Kažu da je nemački teško naučiti, a ja vas pitam kako kada su ljudi počeli da koriste nemačke reči umesto svojih. Reči se posuđuju iz drugih jezika iz više razloga, a jedan od njih je nedostatak određenije reči u maternjem jeziku. U Vojvodini su se te reči počele koristiti i zato što su Švabe bile aktivni učesnici svakodnevnog života, imale su razne obrte, bile su doktori, ali su sa sobom donele i mnoge reči vezane za hranu. Mnogi kolači i ručkovi koje su nam naše bake pripremale, nadahnute su upravo nemačkim receptima.
Pa hajde da vas provedem kroz nekoliko Balaševićevih germanizama u obliku teksta, inspirisan trenucima kakve bi opisao i sam Đorđe Balašević.
Možda u vama ne čuči kockar, ali ste ipak nekada kartali raub, preferens ili ajns? Okej, nisam ni ja nešto upoznata s tim kartaškim igrama, ali ne moraš biti kartaški švaler da znaš boje u kartama: karo, pik, herc i tref. [2]
E pa ako nisi tip za karte, onda sigurno ideš u špacirung do obližnjeg kafića, pročitaš možda tamo neki cajtung, popiješ pokoji špricer il gemišt i od jednom sve gledaš kroz smešnu lupu. Jedino što bi još poželeo, bilo bi: „frtalj leba, metar neba i pun šešir sna.”[3]
Ujutru bi popio bunar vode, sećanja od sinoć naviru: ogromna cifra na računu, potom beg od kelnera ali i od žandara i polupane cvike… Ili jednostavno rečeno: „Potera me maler, šta god počnem propadne.”[4] Ali šta šta, pa tu je bila i neka gospođica Essekerka (Osječanka), obečavao si joj špacirunge po štrandu. Ipak „nisam luzer, o naprotiv, meni je osmeh lajt-motiv”.
* Germanizmi su reči u italiku (kosim slovima) i obojeni drugom bojom.
[1] 5.3.2021., br. 3604, str. 4
[2] Boža zvani Pub
[3] Dajte mi vina
[4] Dajte mi vina
Autor: Marijana P.
Leave A Comment