U engleskom jeziku postoje dva sadašnja vremena:

Sadašnje Prosto Vreme (Present Simple Tense)
Sadašnje Trajno Vreme (Present Continuous Tense).

Postoje bitne razlike između ova dva vremena, tako da ćemo sada na jednostavan način videti kako se grade i kada se koriste.

Kako Se Gradi Sadašnje Trajno Vreme
(Present Continuous Tense)

Za razliku od Sadašnjeg Prostog Vremena (Present Simple Tense) koji se sastoji od glagola u infinitivu (I/You/We/They play), odnosno, ukoliko koristimo treće lice jednine, na glagol dodajemo nastavak –s (He/She/It plays),
Sadašnje Trajno Vreme (Present Continuous Tense) se sastoji iz dva dela:

Glagola to be (am, is, are), i
Glagola se nastavkom –ing:

“I am playing“
“You are playing“
“He is playing.”

Pogledajmo ove dve rečenice:

a) My brother always plays football on Sunday.
b) My brother is playing football at the moment.

Da li uočavate razliku? Rečenica pod a) nam govori da moj brat UVEK igra fudbal, odnosno, da je to nešto što se ponavlja svake nedelje, pa možemo reći da postaje neka rutina, navika. Dakle, kada govorimo o nečemu što se stalno ponavlja, ili o nekim navikama, rutinama, koristimo sadašnje prosto vreme (Present Simple).

Moj brat igra fudbal u ovom trenutku.
Ovde nam je najbitnije “u ovom trenutku”. Dakle, kada se nešto dešava u trenutku govora, upravo sada, to je sadašnje trajno vreme, odnosno Present Continuous Tense.

– I am writing this paper now. Ja SADA pišem ovaj rad.

– You are reading this paper now. Vi SADA čitate ovaj rad.

Dakle, sadašnje trajno vreme koristimo da opišemo radnju koja se zbiva upravo u trenucima govora. Najčešći prilozi koji idu uz ovo vreme su sledeći:

now, right now, at the moment, this week/Monday/year…

Druga upotreba sadašnjeg trajnog vremena je za opisivanje planirane budućnosti – planned future:

-I am seeing him tonight. Videću se sa njim večeras.
Kada ću se videti sa njim? Večeras. Dakle, isplanirala sam da se večeras (u budućnosti) vidim sa njim.

-I am leaving tomorrow. Odlazim sutra.
Kada? Sutra. Isplanirala sam da sutra odem. Dakle, planirana budućnost.

Ovaj oblik sadašnjeg trajnog vremena možemo uporediti sa oblikom za buduće vreme koje se takođe koristi za planiranje budućnosti – be going to.

Tako, umesto da kažemo I AM GOING TO LEAVE TOMORROW, plan za budućnost možemo da iskažemo sadašnjim vremenom i reći I AM LEAVING TOMORROW. Značenje je gotovo isto.

Pogledajmo ove dve rečenice:

a) I live with my parents.
b) I am living with my parents these days.

Prva rečenica pokazuje činjenicu – Živim sa roditeljima. Budući da je to činjenica, u tom slučaju koristimo sadašnje prosto vreme (Present Simple).

Pogledajmo sada drugu rečenicu. Ono što ne postoji u prvoj rečenici jeste THESE DAYS. – Živim sa roditeljima OVIH DANA.

OVIH DANA nam govori da to više nije činjenica, nije nešto trajno, već privremeno.

To je, dakle, još jedna upotreba sadašnjeg trajnog vremena.

– I usually live alone, but I am living with my parents these days.

Obično živim sam (činjenica), ali živim sa roditeljima ovih dana (privremeno). Živeću nekoliko dana sa njima, dakle, privremeno, pa ću se svakako vratiti na uobičajeno da ponovo živim sam (činjenica).

My brother is helping me with my homework these days. – Brat mi pomaže oko domaćeg zadatka ove nedelje. (privremeno, ne pomaže mi uvek, već samo ovih dana)

Postoji još jedna česta upotreba sadašnjeg trajnog vremena. Koristimo ga kada želimo da pokažemo da nas nešto nervira, iritira:

– He is arguing with me. – Raspravlja se sa mnom (i to me nervira).
– She is coming late! – Dolazi kasno (i to me nervira).

Pored upotrebe, treba znati i kako se grade odričan i upitan oblik:

Odričan oblik – na glagol be dodamo not:

I am not playing 1. We are not playing
You are not playing 2. You are not playing
He/She/It is not playing 3. They are not playing

Upitan oblik – samo napravimo inverziju:

Am I playing? 1. Are we playing?
Are you playing? 2. Are you playing?
Is he/she/it playing? 3. Are they playing?

Kao što vidite, vrlo je lako i jednostavno razumeti razlike između sadašnjeg prostog i sadašnjeg trajnog vremena. Koje vreme ćemo koristiti zavisi od toga šta želimo da iskažemo. Da li govorimo o činjenici, o nekim navikama, rutinama, ili, pak, o nečemu što se dešava privremeno, a možda i o nekim planovima za budućnost. Kada znamo šta želimo da kažemo, znaćemo i koje vreme treba da iskoristimo.

Ako vam je ovaj tekst bio od pomoći, podelite ga sa vašim prijateljima ili nam ostavite komentar.